Lukavica

Uvijek je izazov posjetiti skrivene tajne Crne Gore, mjesta koja su još uvijek nepoznata stranim turistima, pa čak i mnogim Crnogorcima. Jedno od takvih mjesta je Lukavička visoravan, poznata po svojim vodenim izvorima kojih ima kažu koliko i dana u godini - oko 360. Sa impresivnim planinskim vrhovima Velikog Žurina (2036 m nadmorske visine) i Malog Žurina (1984 m nadmorske visine), zajedno sa Kapetanovim jezerom, ovaj kraj je raj za ljubitelje prirode, planinare, brdski biciklizam, motociklističke i off-road avanture! 

Mjesto Lukavica, je inače dobilo ime po dosta varljivom vremenu koje se smjenjuje na ovoj visoravni. Možete započeti vaše planirarenje na veoma sunčan dan, bez traga oblaka, a da vas potom za pola sata zadesi vjetar i oluja.

Kako bismo uhvatili buđenje proljeća u kombinaciji sa i dalje prisutnim sniježnim ostacima, uputismo se u našu novu avanturu, posjetu Kapetanovom jezeru, a potom i osvajanje Malog Žurina. 

Naime, Kapetanovo jezero (1673 m nadmorske visine) je glečarsko jezero, maksimalne dubine 37 m i nalazi se na udaljenosti od oko 45 km od Nikšića. Put vodi pored rudnika Zagrad i zatim se pretvara u makadam kod Bare Bojovića, kod Malog Žurima, odakle se nastavlja do jezera. Zadnji makadam (8,5 km) pogodan je samo za terenska vozila, ali možete nastaviti i pješice ili biciklom. Ovo je lagana šetnja seoskim putem, bez penjanja, u trajanju od oko dva sata. Mi smo se kao i obično odlučili za pješačenje.

Grubi vrhovi okolnih planina zvanih Moračke planine još su bili prekriveni snijegom, baš onako kako smo i željeli. Obično bi pašnjaci bili ispunjeni pastirima i stadima ovaca, ali s obzirom da je još rano za ispašu, ovog puta dočekala su nas polja prekrivena raznolikim cvijećem. Hiljade zumbulica i močvarnih nevena ponudile su šareni kontrast sniježnim planinama. Bezbroj ljubičica i divljih narcisa ispunjavali su predjele ove visoravni. Među poljima se izdvajao i simbol Beautifull Montenegra, šarmantni cvijet kaćun.

Na putu ka jezeru naići ćete na crkvu Sv. Ilije koju krase zidovi svijetlo rozog kamena. Skoro sagrađena od strane mještana, predstavlja jedno od atrakcija ovog mjesta.


U okolini crkve je nekoliko kuća i tradicionalnih planinskih koliba za pastire, koji na ovom travnatom području provode vruće ljetnje mjesece sa svojom stokom.

Nedaleko zatim, pažnju vam mora skrenuti kamena kuća podignuta na stijeni neobičnog oblika. Iako, nijesmo zatekli domaćina, približili smo se kući, diveći se njenoj originalnosti

Nakon par fotografija nastavismo put ka Kapetanovom jezeru od kog nas je odvajalo sada svega kilometer ipo hoda.


I tako nakon dva sata koračanja, konačno stigosmo do našeg prvog cilja – Kapetanovog jezera. Pogled na jezero, okruženo planinskim vrhovima je spektakularan. Stjenovite sniježne litice koje se ogledaše u prozirnoj vodi jezera, zelene livade, živopisne kuće mještana karakteristične su za ovo mjesto.

Bucko je što prije rasklopio svoj dron, kako bi snimio upečatljive kadrove ovog prelijepog mjesta. Povremeno bi mu zasmetao vjetar koji nenajavljeno poče da duva, nježno njišući okolne cvjetove davajući im osobine vrsnih plesača.

Legenda o nastanku Kapetanovog jezera

Prema legendi, nikšićki kapetan Mušović, na mjestu današnjeg jezera imao je katun u kojem je često boravio diveći se ljepotama ovoga mjesta. U stijenama, iznad njegovog katuna, nalazio se izvor čije su vode planinske vile koristile za kupanje i druženje. Svaku noć bi se na izvoru vile skupljale, puštale izvorske vode, i skrivale od očiju ljudi. Pred zoru, prije polaska kući, vile bi zatvarale izvor do iduće noći i novog okupljanja.

Jedne noći, posljednja vila koja je otišla zaboravi da zaključa izvor i njegove vode  poplaviše katun kapetana Mušovića i okolne dolove. Sljedeće večeri, kada su se vile vratile i videle poplavljenu dolinu, očarane upečatljivom ljepotom pejzaža, pomjeriše izvor niže da tako vodom napaja novonastalo jezero. Tako, nepažnjom vila ili maštom prirode, nastade Kapetanovo jezero na čijoj obali danas uživaju brojni mještani i turisti.

Tradicija mještana


Plemena ovog područja (Zagarčani, Župljani, Moračani, Piperi i Rovčani) se obično na Ilindan (2. avgusta) okupljaju na obali Kapetanovog jezera. Tu se druže, kupaju, roštiljaju i love ribu. Tada se na obalama Jezera postave šatori i napravi lijepa atmosfera. Uz muziku i veselje,  zabave obično traju i par dana.

Na povratku smo se zaputili ka Malom Žurinu. Strmi, kameniti uspon predstavljao je pravu uživanciju, što od adrenalina zbog penjanja uz ugao od skoro 75 stepeni, što od pogleda na okolne doline.

Sa vrha Malog Žurina puca veličanstven pogled na najveće vrhove planina Crne Gore (Rumije, Lovćena, Orijena, Durmitora, Komova i Magnika), kao i na ostatke temelja starih kuća.


Osvajanje vrha i kraj ove prelijepe ture završismo potpisivanjem u knjizi, koju ćete naći u gvozdenoj kutiji. Preporučujemo vam ovu turu, naročito jer nije mnogo naporna, a kako je u pitanju visoravan pogled će vam hvatati i po par kilometara daljine.

Be the first to comment